Autor: Katarina Šarić
Odvajkada jedinka je težila zajedništvu.
Bog stvori čoveka, koji bejaše usamljen, pa mu od rebra načini ženu, kako bi tako međusobno komplementarni dalje stvarali vrstu. Vrsta se produži i od nje nastade porodica, pa kroz porod i rod, i zajednica. Iz zajednice se razvi društvo, iz društva nacija i rasa, a onda se rodi i država. Iz države nastadoše unije, koje spajaju sličnosti i bitno razdvajaju različitosti, baš kao ona unija prvog čoveka i prve žene satkana i od dobroga i lošega, a sve u svrhu novih rađanja. Svet se osvetli zahvaljujući Srbinu, pa se iz te strujne mreže nadene i telefonska i mnoge druge tehnološke prilike koje od planete Zemlje učiniše dvorište, za svakog koga tako vidi ili ne.
I bi mrak iz kog nastade svetlost. I bi društvo ovakvo ili onakvo, organizovano, neorganizovano, u formama i van njih. Pojaviše se propovednici, prve religije, filozofske misli, običaji, pa onda i zakoni. Svet se uobliči, pa izobliči. Poče čovek ratovati, pod okriljem blagoslova Svevišnjeg, ko god on to bio. Izobliči se čitava datost ili joj je baš takva i pripadala Velikim praskom.
Razjedinjeni, podeljeni, neusaglašeni u svim haosima počeli smo tumarati gustom šumom sumornih postojanja, tražeći neumorno tračak svetlosti na nebu, međ oblacima, u hramovima, pred sudovima… Sve kako bismo našli odgovore, gde smo mi to i ko smo, danas.
Zaratio je brat sa bratom, kako ne bi i čitav svet. Groznica ništavila zavadila je i oca sa sinom, i muža i ženu, pa kao epidemija se raširila i na slučajne prolaznike, polove, suprotnosti i sličnosti. Šireći se brže i temeljnije od bilo kog virusa nastalog nakon nje, obuzimala je svaku poru društva i čovekove duše praveći dualnost u svemu što je nekada jedno bilo. A, mi tako slepi i nemi, tumaramo i dalje, ljuti i kivni, na prošlost, sadašnjost, budućnost potpuno nesvesni da od jednoga nastade čitav svet, nastadošmo svi mi, istim blagoslovom dati, takvi slični i s razlogom različiti.
Stopa razvedenih brakova u Republici Srbiji iznosi 1.4 odsto na 1000 stanovnika, dok u EU beleži stopu od 1.7 na 1000 stanovnika.
Uprkos padu ukupnih ubistava, porast femicida prati trend rasta, pa je u periodu od 2011. godine do danas život izgubilo preko 400 žena.
Evropa stari i mi zajedno sa njom. U Srbiji trenutno broj stanovnika iznosi 7,221,365 prema poslednjem popisu stanovništva od 2022. godine sa projektovanim smanjenjem od 20% na 5.777.804 do 2050. godine. Od toga je samo 11,5% dece do 14 godina.
Kada je reč o Republici Srbiji u tekućoj godini, gledano od januara do aprila 2024. godine broj živorođenih beba iznosi 14.523, što je za 403 ili 2,7 odsto manje u odnosu na 14.926 rođenih u istom razdoblju 2023. godine. Time je, prema podacima RZS, samo nastavljen trend pada nataliteta koji je zabeležen prethodne godine (60.813) u odnosu na 2022. godinu kada je rođeno 62.700 beba. U poslednjoj deceniji najviše novorođenčadi u R. Srbiji upisano je u matične knjige 2015. godine – 65.657.
Stopa vršnjačkog nasilja je u konstantnom rastu i beleži se još u vrtićkoj dobi života.
R. Srbija prednjači po zabeleženom broju smrtnosti od karcinoma dojke, jajnika i debelog creva.
Zažmurite, pa otvorite oči. Pogledajte svet oko sebe, onoga ko stoji kraj vas ili ispred, pa i onog iza, pružite mu ruku pomirenja. Zagrlite se i tako grleći se, oprostite, izlečite, ozdravite, učinite čudo nalik na ono kada je svet nastao u jednom trenu. Potom se uhvatite za ruke, dovoljno čvrsto, da osetite sigurnost i taman toliko nežno, da osetite slobodu. Udružite se sa vama samima, sa ocem, majkom, bratom, brigom, verom, ljubaznošću, iskrenošću. Tako, ruku pod ruku, stvarajte nove brojke i bolje pokazatelje, za sve naraštaje koji dolaze, živeći u sistemu univezalnih vrednosti. Potpuno svesno iskoračite u misli da jedino u jednom, u zajedništvu, zajedno možemo stvoriti sigurnu budućnost.
Promene kreću iz nas samih.
